dr. Massimiliano Zantedeschi
Iz obrazloženja žirija natječaja
PREMIO ANNALISA SCAFI 2004 (Italija)

Prof. Giuseppina Scognamiglio
Francesco Mazzetta

5. Emilio Diedo

dr. Massimiliano Zantedeschi
(iz uvoda talijanskog izdanja drame)

Rijetki su autori koji uspijevaju u teskom poduhvatu da sazmu u kratkotrajnim zgodama i nezgodama izmisljenih likova, povijesne potke cijelog jednog naroda. Jos su rijedi oni koji su to u stanju uciniti kad se rijec "narod" preobrazila, umnogostrucila u "etnose", "nacije" i kad se naizgled izgubilo povijesno sjecanje.

Sa svojom dramom U sjeni razuma Drazan Gunjaca uspijeva u tome. Stovise, i vise od toga. Nudi citateljima i gledateljima, i onim dalekim, jedno pomjereno videnje ratnih razaranja u bivsoj Jugoslaviji, mogucnost da po prvi puta ili iznova dozive golemu tragediju izmucenog balkanskog prostora. I cini to, naoko je grozno to reci, sa smjeskom na usnama.

Da, sa smjeskom. Jer izuzetna i sjajna Gunjacina ironija govori nam o Anti i Huseinu u komicnim, premda jetkim i grotesknim tonovima, a dok to cini dovodi kao cudom radnju do sublimacije, stizuci gotovo do izvorista koje prethodi dogadajima, gdje stvaralacka uobrazilja opet postaje Povijest. Gotovo kao da dotice to izvoriste u kojemu dramski lik, zamisljeni junak, opet postaje Covjek. Zivoti prepusteni slucajnosti na toj nicijoj zemlji, a ne zna se izmedu cega odnosno koga se ona zapravo nalazi, zivoti su junaka Gunjacine drame. Ali mucni osjecaj neprilagodenosti, neprimjerenosti koji oni prozivljavaju i zive, njihove frustrirajuce metamorfoze i nedjelatnost na koju su prisiljeni i koja ih vodi mozda prema sudbini koja ce im se iz obijesti narugati ne mogu a da nas ne natjeraju na razmisljanje o nasim sudbinama.

Iz obrazloženja žirija natječaja
PREMIO ANNALISA SCAFI 2004 (Italija)

"U sjeni razuma" Dražana Gunjače je nagrađena radi sirovog ali opet humanog načina na koji autor govori o sukobu koji je rastavio narode i kulture. Prijateljstvo između dva čovjeka koji se bore na suprotstavljenim stranama nije nova tema, no u ovom je tekstu ta tema produbljena i razrađena vrlo originalnim i inteligentnim stilom. Dijalozi imaju podlogu tradicije no napisani su uz jasan moderni senzibilitet, kako s jezičnog stajališta tako i sa stajališta koje se protivi ratu te postaje razmišljanje protivno svim ratovima koji čovjeka lišavaju razuma i čine ga zlim i brutalnim. Autor je znalački rekonstruirao povijest jedne zemlje, iako radnju smješta u turobne prostore zatvora i vojarni. Isto je učinio i s jednim prijateljstvom koje nas dira svojom snagom i velikodušnošću, gledajući ga na teatralan ali nikad sentimentalistički način, već uvijek oštar i jasan.

Prof. Giuseppina Scognamiglio, Predsjednica komisije književne nagrade “La Fonte – Citta' di Caserta” 2004 (Italija)

Dražan Gunjača nam se predstavlja kao veliki traged. Njegova je drama "U sjeni razuma" iznimno aktualna i teška za nepripremljenog čitatelja ili gledatelja. Prolazeći kroz ta tri čina, osjećamo se zatvoreni u nekoj vrsti mentalnog zatvora s gustim, iako nevidljivim, rešetkama. dok nam on, autor demiurg, odmaknut od svega, ne pruža ruku spasa već nam dopušta da se približimo sjenci i izgubimo se u mračnoj noći.

Francesco Mazzetta
Italija, 2004 ( http://www.motortravel.info/travelbooks2.php )

U sjeni razuma (Prospettiva Editrice, 83 str., € 10) je treći Gunjačin kazališni tekst i drugi preveden na talijanski. Moramo se prisjetiti i prethodne drame Balkanski rulet te romana Balkanski rastanci, oboje u izdanju Fara Editore 2003.

Balkanski rulet u formi kazališnog teksta i Balkanski rastanci u formi romana nam govore o drami balkanskog sukoba, baš kao i drama U sjeni razuma.

Jedino od ova tri djela koje sadrži i neke "geografske" note je roman, u opisima putovanja glavnog lika kroz Balkan u ratu. Za razliku od romana, dva su dramska teksta upravo klaustrofobično ograničena u prostoru i vremenu.

Prvi nam u razmaku jedne noći govori o Petru, bivšem jugoslavenskom oficiru koji iznenada postaje Srbin na hrvatskom tlu, i koji u vlastitom stanu razmišlja o samoubojstvu nakon što ga je napustila supruga Hrvatica s djecom. Drugi se tekst odvija u zatvorskoj ćeliji koja u samo jednom danu mijenja tri različita uznika -isprva su to Hrvati, nakon toga Srbi i na kraju Bosanci - u ćeliji se nalazi stari umirovljeni profesor povijesti Ante. Ante je Hrvat kao i vojnici koji su ga isprva zarobili jer je nosio srpsku uniformu kako bi mogao prijeći granicu i sastati se sa svojim najmilijima. Njegovi "sunarodnjaci" vjeruju da je špijun i žele ga strijeljati no Ante glumi ludilo i počinje držati lekciju iz svježe povijesti Balkana kao da je još uvijek u školi. Višestruki preokreti na bojišnici, međutim, ne donose slobodu ni njemu ni Bosancu s kojim dijeli ćeliju jer svaki put ostane zarobljen u ludilu etničke i vjerske mržnje. S druge strane, zatvorenišvo Anti omogućuje promišljanje o ludilu koje se na ovim prostorima čini kroničnim i koje nagoni ovdašnje stanovništvo na međusobnu mržnju i sukobe. Upravo danas, kad se ta mržnja čini zatomljenom i kada Hrvatska postaje privilegirana meta talijanskih turista, saslušati priču o ludilu koje ju je zadesilo, ispričanu od strane nekoga tko je to proživio osobno (autor je bivši oficir JRM koji trenutno živi u Puli i radi kao odvjetnik), prozom koja je neprestano na granici farse i tragedije, zapravo je privilegija koja nas nagoni na razmišljanje o drami koja je pogodila nama tako blisku zemlju.

5. Emilio Diedo (Punto di vista, br. 45/2005, Italija)

Kronološki, U sjeni razuma je treći kazališni komad Dražana Gunjače, no drugi objavljeni dramski tekst (U Italiji, op. prev.). I dok su prva dva jednočinke, ovaj se komad sastoji od tri čina organizirana u jedinstvenoj sceni. Već sam imao prilike pozitivno se izraziti o prvoj drami, Balkanskom ruletu, koju sam imao čast nagraditi na Natječaju San Maurelio (2. izdanje 2004.), no za ovu mogu samo potvrditi sve najbolje. Potvrda je to da je Autor po svojoj prirodi i komediograf i dramaturg, osim već potvrđenog pripovjedača i esejiste.

U sjeni razuma je iznimno djelo, jedinstvenih egzistencijalističkih kvaliteta, koje u čitatelju i gledatelju, ako se postavi na scenu, može izazvati veliki interes. Radi se tu o dvostrukoj dijaloškoj projekciji glavnih likova, Hrvata Ante i Bošnjaka Huseina, koja je dio već same po sebi dramatične strogo ideološke borbe (političke i vjerske). Preventivno pritvaranje dvaju likova, prvo od strane Hrvata, zatim Srba a na kraju i Bošnjaka, putem duboke introspekcije prikazuje osjećaj otuđenja kojeg je trostruki rat (kojeg bi trebalo još multiplicirati radi fanatika: četnika, ustaša i mudžahedina) izazvao među sukobljenim stranama i ljudima na tim prostorima, bez obzira na to jesu li u sukobu sudjelovali ili ne. Svaka izjava, svako pitanje i svaki odgovor dva zatvorenika gotovo da nalikuje igri potezanja konopa sa sudbinom. U svakom se trenutku osjećaju na granici postojanja i nepostojanja.

To ide do te mjere da dolaze na ideju samouništenja, pomišljajući na samoubojstvo. Rješenje do kojeg ipak ne dolaze, no samoubojstvo sve do samog kraja ostaje alternativa strijeljanju. Nevjerojatna, besmislena alternativa koja usprkos svemu daje određeni smisao smrti od tuđe tuke.