U zbirci 14 prica pod naslovom "Svi su ljudi braca", Dražan
Gunjaca svjesno i lucidno obraduje temu rata, stavljajuci odgovornost
ne samo na politicke lidere i šefove država vec ravnomjerno je raspodjeljujuci
na citav ljudski rod.
Svatko od nas bi, u svojoj malenkosti, trebao preuzeti dio odgovornosti.
("... Iako je petogodišnji rat nedavno završio, danas ova zemlja
živi kao da rata nikad nije ni bilo. Nekoliko mojih prijatelja je
zadovoljno zakljucila da je rat zaista iza nas i da nema više nicega
što bi ih na to podsjecalo...")
"Svi su ljudi braca" je djelo cije nam se citanje isprva
može cinit teško, no što dublje poniremo u teme koje obraduje, kljuc
teksta postaje sve jasniji otkrivajuci mnogobrojne poglede na situaciju
koja nije samo nasljedstvo onoga tko je osjetio rat na vlastitoj koži,
vec svih nas koje se, na jednom humanom nivou, osjecamo upletenima.
Rat je ipak samo polazna tocka za autora; cvrstocom logike, hladnom
i pomnom odlucnošcu on ogoljuje jedno po jedno, pitanja koja bi si
trebao postaviti današnji covjek.
Tako njegova razmišljanja prelaze od domoljublja do tragicnog atentata
11. rujna 2001., do posljedica ili "kolateralaca" kako naziva
rat u Afganistanu i kasnije Iraku.
Cilj je prodrmati svijesti o ljudima koji su od statusa ratnika, heroja,
postali "moderni gubavci" koje svi izbjegavaju.
Zabija nož ravno u ranu, naglašavajuci teškoce preživljavanja poslije
rata koji proizvodi heroje koje kasnije uništava, kada više ne služe
nicemu...
("... Tako je teško biti obican covjek u ratu, ma gdje te on
zatekao. Povijest interesiraju samo oni koji su joj po njenoj mjeri,
a obicni ljudi to nisu") kaže autor ovog djela koje kopa po našoj
savjesti ostavljajuci nas možda tužnijima ali svjesnijima i zasigurno
manje siromašnima.
Renza Agnelli