www.DrazanGunjaca.net

Ovaj roman, koji imate pred sobom, u prvoj verziji napisan je daleke 1983. godine, u jednim sasvim drugim vremenima i u sasvim drugim okolnostima od onih koje danas vladaju na ovim istim prostorima.
Naime, bila je to priča dijelom o meni, a dijelom o meni bliskim osobama iz razdoblja od 1978. do 1983. godine, u zemlji koja se tada zvala Jugoslavija, gdje se živjelo ili smo barem mi živjeli onako kako je to opisano u romanu.
Nisam želio ovaj roman objavljivati ni kada je bio napisan, a ni kasnije (bio sam neko vrijeme u iskušenju, ali sam odustao iz osobnih razloga), no onda sam dovršio roman “Balkanski rastanci”, koji je u osnovi predstavljao pomalo zakašnjeli nastavak ovog romana, dakle, njegov drugi dio. Potaknut brojnim zahtjevima čitatelja, konačno sam ipak odlučio tiskati i ovaj roman, u ograničenoj nakladi, više kao uvod u roman “Balkanski rastanci” (dakle, moglo bi se i reći da je u funkciji tog romana, s time da, dakako, svaki od tih romana ima svoju sudbinu i, htio-ne htio, funkcionira sam za sebe). Odluka o objavljivanju ovog romana potaknuta je činjenicom da je u međuvremenu tiskan i treći roman, pod nazivom “Ljubav kao kazna”, čime je ova trilogija romana zaokružena.
Nadam se da se čitatelji “Balkanskih rastanaka” neće razočarati čitajući ovaj roman koji ipak govori o nekim bivšim vremenima, okolnostima koje protjecanjem vremena polako ali neminovno padaju u zaborav. Roman je doživio neke nužne izmjene, dok je način pisanja u osnovi sličan i tada i danas, s time da neke specifičnosti pisanja iz tog vremena nisam dirao (naprosto to onda ne bi bilo to, nego nešto drugo, a to opet nisam želio).
Na kraju, najiskrenije rečeno, doista ne znam do koje mjere ova prepravljena verzija odgovara onom romanu koji sam napisao prije dvadesetak godina (nadam se dovoljno), ali zato znam da i ovako dopunjen, izmijenjen, oslikava jedno doba koje još uvijek tinja u sjećanjima mnogih, pa, eto, zbog sebe i njih, još jednom ćemo zajedno uroniti u vlastitu prošlost. Pogotovu zbog onih kojima je sadašnjost oduzela budućnost. Na sreću, nitko nam ne može oduzeti prošlost. Barem to.

Pula, svibanj 2002.
Autor