www.DrazanGunjaca.net

U raznim trenucima slabosti, koje život donosi onda kad ih najmanje ocekuješ, ako ih ikada itko i ocekuje, napisao sam brojne pjesme (oko 400), ali nikad nisam namjeravao ni jednu objaviti. Pisao sam, pišem i pisat cu romane, price, vjerojatno ih i objavljivati, ali pjesme… Pjesmu napišeš na jutarnjem izdanju lokalnih novina u nekom tudem gradu, nakon propale i neprospavane noci, i zadržiš je za sebe, baš kao i tu izgubljenu noc.
Od svih tih pjesama izabrao sam cetrdesetak, svjestan toga da se vecina onih koji su ih sve procitali ne bi složili s ovim izborom. U tome je valjda i problem s pjesmama.
Ovo izdanje tiskano je u vrlo malom broju primjeraka, tek toliko da se odužim nekim divnim ljudima koji su mi znacili i koji mi znace puno u životu. Ništa više. Ako se usput još nekog dojmi neka od mojih pjesama, bit ce mi to zadovoljstvo.
Na kraju da spomenem i one druge, "bivše" ljude, bivše prijatelje, koji su me "natjerali" da pišem pjesme iz drugog dijela ove zbirke, želeci im tim pjesama reci da im ne zamjeram više ništa. Mnogo je teže mrziti nego voljeti, a ja, sve manje snage imam i za voljeti, a kamo li da bih ovo malo duše što mi je još preostalo potrošio na mržnju. Kako napisah u jednoj pjesmi:

Svi koji me znaju iz svoga svijeta
Neka me pamte po bilo cemu,
Sretno im bilo i nek' im ne smeta
Što sam zbogom rekao svemu.

Pula, srpanj 2002.

D.G.