www.DrazanGunjaca.net

Blanka Supan
Giulio Perrone

Blanka Supan
"Šapat koji zaborav nece"

stih je koji se, iako napisan samo u pjesmi "Cujem ti glas", misaono provlaci kroz sve pjesme u poetskoj zbirci D. Gunjace "Kad me više ne bude". Doživljavam ga kao zajednicku poruku svih pjesama. Može li se uopce zaboraviti na važne trenutke i na one posebne osobe u našim životima što su cinili zajednicku pokretljivu supstancu uzajamnog davanja i dobivanja, uzimanja i otudenja, sastanaka i rastanaka, dolaženja i odlaženja, može li se baš sasvim nestati u zaboravu pa i onda kad je smrt razdjelnica živog i neživog? Kaže pjesnik: Ne zaboravi!/Odlazak tvoj/Ne mijenja ništa/izmedu nas/Osim nas ("Ne zaboravi"). Istinito izrecena istina! Zaboraviti bilo bi jednako poništenju svega i svakog u mijeni civilizacija sa svim njenim dobrim i lošim osobinama. Ucas cini se D. Gunjaca svjesno sugerira zaborav, s ciljem stvaranja nekog boljeg stanja ili odnosa, ali stvarno on ne zaboravlja nikog. Što više - on upravo oživljuje sve što bi se moglo pretpostaviti zaboravu i tako postaje i ostaje glasnik sebe, svojih ljubavi, prijatelja, poznanika, susjeda, prolaznika i slucajnih susretnika. Cjelovito gledajuci - on je glasnik prošlosti što kroz sadašnjost vec zauzima svoje mjesto u buducnosti i tako postaje pjesnik svijesti i savjesti, pripovjedac vlastite i opce ljudske nesavršenosti koju intuitivno pretvara u šapat trajanja, šapat što struji u spomenima emotivnih sukoba i strasnih pripadanja svim svojim ljubavima odajuci im priznanje za voljenje i ne voljenje: Kako da prebolim/Kad još volim,/Nacas zaboravim/Pa opet molim./Da te vidim,/Makar se stidim/Sebe i nas,/I kako naci spas/ U ovaj/Pogrešni cas ("Kišni dan"). Ciklus intimistickih pjesama "O NJOJ" ispovjed je o izgubljenim ljubavima bez optužbe, on je konstatacija da svršenost nema pocetak , ali ostavlja sjecanje: I kad prode sve,/Kad zaboraviš miris tijela mog/Kad ponovno nadeš život uz nekog/Bez mene./Sjeti se. ("I kad prode sve").
Drugi ciklus ove poteske zbirke, "O NJIMA", višeznacan je ispovijed savjesti. S jedne strane je jaka izražena ljudska odgovornost pjesnika prema temeljnim vrlinama, a s druge strane ispit savjesti citave jedne ljudske zajednice kojoj su (njihove) vrline tek naslonjenica za djelovanje u korist svojih egzistencijalnih potreba. Takoder s jedne strane tu je pjesnik svjestan okruženja i svojeg odnosa prema tom svijetu kao i osobne odlucnosti da se ne ukalkulira u takvu igru života, u tu njemu nasuprotnu "životnu shemu" iz koje snagom duha i svijesti želi pobjeci . Prevladavajuca ispovjest duše prepoznaje "Poznato lice (koje) grimasa krije" ("Kako upoznati ljude"). Gunjaca detektira raciom i emocijom poremecaje ega individualizma, buni se cijelim svojim bicem protiv takvog "virusa" i izbacuje ga kao smece pred citatelja, posredno zahtijevajuci od njega da se ocituje i opredjeli prema vrijednosnim vrlinama:
Što znaci živjeti,/Fizicki egzistirati,/boriti se protiv ostatka svijeta ,/Mnogima biti odstrijelna meta./Barem pokušati,/Sretan biti/U okruženju/Gdje placu i stenju/Pod teretom stvarnosti,/Gdje nema milosti/Za one koji imaju duše,/Koji nisu skloni da ruše,/ ("Što znaci umrijeti (živjeti)").

Kao i u prvom ciklusu Gunjaca i ovdje ne zaboravlja, vec pamti, cvrsto i tvrdo pamti nepravdu, bol, necovjecnost … i pretvara proživljeno iskustvo u opce sjecanje koje ne može mimoici ni današnjeg ni sutrašnjeg citatelja: Svi koji me znaju iz svoga svijeta/Neka me pamte po bilo cemu,/Sretno im bilo i nek' im ne smeta/Što sam zbogom rekao svemu ("Svijet u kojem živim"). Pjesnik nam postavlja pitanje na koje sami moramo pronaci svoj pošteni odgovor: Kad stupim na nebo, što Bogu kazati?/Da li istinu ili i njemu lagati/ ("Poslije mene"). Na nama - citateljima je da promislimo, a ako baš nismo sigurni u svoj odgovor, zavirimo cešce u napisane stihove koji ce se svaki put iznova otkriti svojim tajnama i porukama.

Giulio Perrone (direktor revije Il Filo, Italija)
«NAGODBA S BOGOM»

Zanimljivo pjesnicko djelo, bogato sugestijama, koje se zamjetnom lirskom energijom i snagom sjecanja pokusava suociti s velikim temama suvremenog pjesnistva i misljenja. U pozadini se nazire potreba za slobodom, za otvaranjem novih prostora razmisljanja i zivljenja, u odnosu na stvarnost koja je cesto previse hladna i u ocitom kontrastu s intimnom ljudskom egzistencijom. Pjesnik je duboko dirnut i reagira s oruzjem koje mu je najblize i najskladnije, a to je rijec.